Proteini (bjelančevine) su osnovni građevni elementi žive stanice svakog organizma i nositelji brojnih fizioloških funkcija. Naziv im dolazi od grčke riječi protos što znači prvi, odnosno najvažniji. Po kemijskom sastavu to su složeni organski spojevi najvećim dijelom sastavljeni od ugljika, vodika, kisika i dušika. Mnogi od njih sadrže sumpor i fosfor, a neki željezo, jod, bakar i cink.

 

Oko 20% ukupne mase ljudskog tijela sastoji se od stotina tisuća različitih vrsta proteina. Neki od njih djeluju kao enzimi, hormoni ili transportne molekule u krvi, neki stvaraju antitijela koja nas štite od bolesti, a drugi pak tvore naše stanice, organe ili strukturna tkiva poput mišića, kože ili kostiju. Proteini mogu poslužiti i kao izvor energije, pri čemu 1g proteina daje 4 kcal.

 

Osnovni kemijski spojevi od kojih se sastoje svi proteini nazivaju se aminokiseline. Svu složenost i raznolikost proteinskih struktura ljudskog tkiva sačinjava samo dvadesetak aminokiselina, od kojih se samo devet smatra prijeko potrebnim ili esencijalnim.

 

Protein konoplje je najbolje izbalansiran biljni protein, sadrži svih 20 aminokiselina uključujući i svih 9 esencijalnih. Sjeme konoplje ima najveći udio globulina edistina u prirodi koji se smatra najlakše probavljivim proteinom.  

 

Gledajući iz ove perspektive naša potreba za proteinima u prehrani zapravo se svodi na potrebu za esencijalnim aminokiselinama. Esencijalne aminokiseline su: leucin, lizin, izoleucin, treonin, triptofan, metionin, valin, fenilalanin i histidin. Histidin je nekad smatran esencijalnom aminokiselinom samo kod dojenčadi, ali novija istraživanja pokazuju da bi mogla biti esencijalna i kod odraslih. Nabrojenih devet aminokiselina tijelo ne može proizvesti samo nego ih mora unijeti hranom. Sve ostale aminokiseline mogu se sintetizirati od navedenih devet. Slično kao što slova tvore riječi, a riječi rečenice i čitave knjige, tako i devet esencijalnih aminokiselina sačinjava preostale aminokiseline. Osim toga, s njima se u bezbrojnim kombinacijama povezuju u duge peptidne lance od nekoliko stotina ili tisuća aminokiselina i tvore različite proteinske strukture našeg tijela.

 

Nedostatak bilo koje esencijalne aminokiseline u organizmu ugrožava zdravlje, a dugotrajni manjak dovodi do poremećaja i bolesti. Srećom, postoji lako dostupan prirodni izvor proteina koji sadržava sve esencijalne aminokiseline koje su potrebne organizmu, čak i u jednakom omjeru kao i onom u ljudskom tijelu! Konzumacijom proteina, ulja ili oljuštenih sjemenki konoplje tijelo dobiva sve neophodne esencijalne aminokiseline koje vraćaju organizam u prirodnu ravnotežu. Blagotvorni učinci konoplje prepoznati su već stoljećima i razlog zašto danas konoplja ima status superhrane.

 

U tijelu postoji dinamična ravnoteža bjelančevina. Stare se troše i razgrađuju, a zamjenjuju ih nove sintetizirane iz proteina hrane koju konzumiramo. Ovaj se proces neprekidno odvija, a kao produkt razgradnje proteina oslobađa se dušik koji se izlučuje urinom, stolicom i znojenjem.

 

Ljudski organizam ne može uskladištiti neograničenu količinu proteina jer višak ili izgara u energiju ili se pretvara u masno tkivo, pa je izgubljeni dušik za sintezu potrošenih proteina potrebno nadoknaditi redovnim unosom bjelančevinama bogatom hranom. Probavom se bjelančevine iz hrane razlažu u aminokiseline od kojih će se izgraditi novi tjelesni proteini i na taj način zamijeniti oni razgrađeni. Razliku između na taj način primljenog proteinskog dušika iz hrane i dušika izlučenog urinom, stolicom ili znojenjem nazivamo ravnotežom dušika. U idealnoj situaciji bjelančevine unesene hranom nadoknađuju izlučeni dušik pa tijelo nesmetano gradi nove stanice i tkiva. Međutim, metabolizam je dinamički proces živog organizma u kojem se stalno izmjenjuju stanja takozvane negativne i pozitivne dušične ravnoteže. Negativna dušična ravnoteža je stanje povećane razgradnje bjelančevina (katabolizam) i uzrokuje trošenje tjelesnih proteina i smanjenje mišićne mase. Pozitivna ravnoteža znači zadržavanje dušika i povećanje sinteze proteina (anabolizam), što doprinosi izgradnji tjelesnih proteina i povećanju mišićne mase.

 

Procesima izgradnje i razgradnje proteina upravljaju hormoni. Hormon rasta hipofize i hormon gušterače inzulin potiču izgradnju proteina, a koče je hormoni kore nadbubrežne žlijezde (glukokortikoidi). Muški spolni hormon testosteron omogućuje odlaganje proteina u mišićima, a hormon štitnjače tiroksin, upravljajući metabolizmom svih stanica, posredno utječe i na povećanje ili smanjenje sinteze proteina.