Potencijal industrijska konoplje
Političke igre
Lijekovi i medicinski pripravci na bazi konoplje su godinama imali podršku Američke medicinske asocijacije. Danas je situacija potpuno drugačija i koriste se sintetski dobiveni lijekovi iako je konoplja pouzdano blagotvorna za ljudsko tijelo. No politička klima nije išla na ruku konoplji, a u prvi plan je sve više stavljana duhanska i farmaceutska industrija. Konoplju je trebalo javno diskriminirati. Tako je novinski magnat William Randolph Hearst od 1934. do 1937. objavio više tekstova o opasnoj biljci marihuani. Riječ "marijuana" uzeli su iz meksičkog slenga s namjerom da je predstave široj javnosti. Morali su izmisliti neko ime jer sve ono loše i zastrašujuće što su planirali dovesti u vezu s konopljom u to vrijeme ne bi naišlo na pozitivan odjek u javnosti. To je isto kao kad bi danas za kamilicu ili lipu tvrdili da su teške halucinogene droge. Naručeni i objavljeni novinski članci tako su teško klevetali Meksikance, Afroamerikance, jazz-glazbenike i sve one koji su navodno koristili opojnu travu – marihuanu. Posebno je na meti bio grad New Orleans, gdje se pušenje marihuane navodno obilato upražnjavalo među većinskim crnačkim stanovništvom. Čitatelji su zatim upoznati s pogubnim utjecajem marihuane na ljudsku psihu. Ona je bila uzrok mnogih nerazjašnjenih prometnih nesreća, ubojstava i samoubojstava, kao i uzrok nemorala mnogih mladih žena. Malo po malo klima u društvu se počela mijenjati da bi napokon u rujnu 1937. godine najkorisniji poznati usjev na svijetu postao opasna opojna droga – marihuana. Bio je to veliki dobitak za privatni korporacijski biznis i ogroman gubitak za američki narod i državu.
Kad je Američka medicinska asocijacija shvatila da je marihuana ustvari pasivna konoplja koju su koristili kao lijek više od stoljeća, bilo je prekasno. Samo je nekoliko ljudi u SAD-u u to vrijeme shvaćalo prijevaru. Postojao je strah od marihuane kojeg su Hearstovi mediji posijali. Novi je zakon oporezivao stotinu dolara na jednu uncu konoplje i bilo kakvu komercijalnu prodaju, što je konoplju brzo učinilo nekonkurentnom na tržištu. Sva konoplja koja je bila Americi neophodna, morala se uvoziti. Kad je uvoz 1942. godine zbog Drugog svjetskog rata potpuno stao, američka Vlada je zatražila ukidanje ovog zakona. I ne samo to. Krenula je žestoka kampanja Ministarstva za poljoprivredu koje je tražilo od američkih farmera da što više siju konoplju. Tada je skovan i slogan: "Konoplja za pobjedu!" Ista Vlada koja je prije pet godina oporezivala konoplju kao opasnu drogu, sada je pozivala farmere da posade 350 000 jutara usjeva. Izgrađena je i 71 farma za njenu obradu.
Završetkom Drugog svjetskog rata pozicija konoplje je ponovo vraćena tamo gdje je odgovaralo moćnoj naftnoj oligarhiji koja je iz rata izašla još bogatija. Konoplja je ponovo postala marihuana – demonsko sjeme, i ponovno se tražilo donošenje zakona o njenom oporezivanju.
Isti čovjek iz Federalnog ureda za narkotike, Harry Jacob Anslinger, opet je pred Kongresom svjedočio o opasnoj marihuani, ali ovaj put s potpuno suprotnim iskazom. Tih godina, kad se Amerika spremala na rat u Koreji i kasnije u Vijetnamu, marihuana je po njegovom svjedočenju bila vrlo opasna jer je "mogla toliko umrtviti vojnike da izgube svaku volju za borbom". Početkom studenog 1951. godine Kongres je donio takozvani Bogsov zakon koji je povećao kazne za sva kršenja zakona o ograničenju uzgajanja konoplje. Zatvori su se počeli puniti, posebno mladima koji su pušili marihuanu. Propaganda je nastavila raditi svoj posao pa je pušenje marihuane i njena štetnost morala biti što više urezana u svijest mladih. Kao podloga idealan je bio rock and roll, pa su i neke velike zvijezde rock scene od droge morale umrijeti. Izjednačavanje konoplje i marihuane bilo je ponovno na vrhuncu. Proizvodnja konoplje opala je za 80 % i od tada čitav planet mora "gutati" ogromne količine petrokemijskih otpadnih otrova koje ne može nikako razgraditi.
Što gubimo i što možemo dobiti?
Pored ogromne količine plastičnog smeća i otrovnih plinova, Zemlji se onemogućava disati jer se ogromna šumska prostranstva krče da bi se drvo prerađivalo u papir. Pri ovoj obradi drveta potrebno je koristiti i jake otrovne kiseline, što s konopljom nije slučaj. A sve se može lako ispraviti ukoliko bi se slobodno koristila konoplja. Njena prirodna biomasa bi praktički mogla nadoknaditi sve energetske potrebe koje se danas zadovoljavaju naftom. Kora konoplje ima najduža i najčvršća vlakna u biljnom svijetu. Od tih vlakana mogu se dobiti svi građevni materijali, uključujući lesonit, materijale za pokrivanje krovova, materijale za podove, zidne ploče, brtvila, oplate, boje, ivericu, žbuku, šperploču, armirani beton, izolaciju, cigle i biorazgradive plastične kompozite koji su čvršći od čelika.
Ekološki održiva konoplja ne zahtijeva korištenje herbicida i pesticida kod uzgoja, stvara humus, čisti tlo od teških minerala te upija velike količine ugljika iz atmosfere. Konoplja može dati 250% više vlakana od pamuka, i uz manju potrošnju vode, te 600% više vlakana od lana, na istoj zasijanoj površini. Uvođenjem i iskorištavanjem konoplje u brojne segmente gospodarstva i društva općenito, smanjila bi se upotreba svih fosilnih goriva i njihovih derivata. Smanjilo bi se iskorištavanje drveta za dobivanjem papira i građevnog materijala, a zaustavio bi se i proces deforestacije (krčenja šuma). Bitno bi se umanjio efekt staklenika, a postojao bi samo jedan obnovljivi prirodan izvor sposoban za pokrivanje većine svjetskih potreba za papirom i tekstilom uz istovremeno smanjenje zagađenja, obnovu tla i čišćenje atmosfere.
Ako sve praktične primjene nisu dovoljne da nas uvjere u dobrobit konoplje, onda bi nas prehrambena vrijednost konopljinih sjemenki trebala uvjeriti. Nutricionistička istraživanja dala su izvanredne rezultate. Konopljine sjemenke nemaju premca u hranjivosti. One sadrže antioksidanse, bjelančevine, karotene, fitosterole, fosfolipide, kao i brojne minerale, uključujući kalcij, magnezij, sumpor, željezo, cink i fosfor. Izvor su potpunih bjelančevina i sadrže svih 20 poznatih aminokiselina, uključujući i devet esencijalnih. Sadrže vitamine A, B1, B2, B3, B6, C, D, i E (prirodni antioksidans), i to u lako probavljivom obliku. Ulje konopljinog sjemena izuzetno je bogato esencijalnim masnim kiselinama (EMK). Ono je najuravnoteženije prirodno ulje za ljudsku prehranu. To ulje može pokriti sve naše potrebe za esencijalnim masnim kiselinama tijekom života zahvaljujući svom uravnoteženom sadržaju od 80% EMK. Njegovih 10% zasićenih masnih kiselina daje energiju, dok 80% EMK prvenstveno služi kao građevni blokovi stanica te za proizvodnju hormona.
Korištenje i čuvanje
Visoko nezasićena ulja, posebno ulja loše kvalitete, ako se ne čuvaju na pravi način mogu spontano oksidirati i postati užegla za kratko vrijeme. Ulja treba čuvati na tamnom i hladnom mjestu, najbolje u tamnoj staklenoj, ili još bolje metalnoj boci. Konopljino ulje može se čuvati zamrznuto dulje od drugih ulja bez opasnosti od pucanja boce: zbog njegovih lanaca visoko nezasićenih masti ne prelazi u kruto stanje. Osim toga, ulja visoke kvalitete koja se pravilno čuvaju ne trebaju nikakve dodatne konzervanse. Visoko nezasićena ulja nisu pogodna za bilo koju vrstu termičke obrade. Ipak jedno od tih ulja, repičino ulje, uobičajeno se koristi u komercijalnim proizvodima i za prženje u dubokom ulju. Osim toga, većina ulja za kuhanje koja se koriste u pripremi brze hrane i prodaju u supermarketima, obrađena su na visokim temperaturama. Taj proces onečišćuje esencijalne masne kiseline do te mjere da one postaju trans-masti – otrovne tvari s kojima tijelo teško izlazi na kraj. Gubi se terapijska vrijednost EMK.
Prema svjetskom poznatom istraživaču dr. Udu Erasmusu, u njegovoj knjizi „Fats that Heal, Fats that Kill“, svjetlost je 1000 puta razornija za lance EMK od kisika. Zato bi bilo mudro dvaput razmisliti prije nego što kupite ulje za prehranu i kuhanje koje je pakirano u prozirnu plastičnu ili staklenu bocu i koje je bilo rafinirano, izbijeljeno i deodorirano. U jednoj analizi iz knjige dr. Erasmusa konopljino ulje je na vrhu popisa kao najkorisnije ulje.